Blog
Brka vol.2

Kombinacija podkasterskog i komentarskog posla za mene ne predstavlja posao već uživanje. Često zaboravim koliko imam razloga da budem srećan. Kuzma je tu da me ponekad podseti kad pravim scene ili dramu. Takođe, poznanstvo sa njim donosi još neke „benificije“, kao na primer anegdote, doživljaje i detalje iz karijere. Čini mi se da ih najviše ima iz perioda kada je igrao za BFC i Budućnost. Ipak nešto o čemu priča sa posebnim emocijama je odnos sa Harisem Brkićem.
Bilo je uživanje gledati Brkića dok je bio na vrhuncu karijere, posebno za nas koji smo tada bili u kadetskom uzrastu. Predstavljao je sinonim za lake koševe, a pritom sve što uradi na terenu liči na vrstu košarkaškog plesa.
Nekoliko meseci pre nego što sam postao punoletan desila se tragedija koja će zauvek ostati neobjašnjiva. Ono što mi se tada urezalo u sećanje su bile suze Ratka Varde na Brkićevoj sahrani. Imali smo tu privilegiju da se Varda u studiju priseti perioda kada su bili saigrači u Partizanu. Nedavno smo imali jubilej kada smo radili 150. podkast ali taj osmi je još uvek najemotivniji. Pričao je Varda o još nekim detaljima iz svoje karijere i za tadašnje standarde podkasta prilično se odužilo. Toliko da je čak dobio kaznu za parking…
Ali mislim da je vredelo i da mu nije bilo žao što je došao. Nadam se da ćemo ga ponovo ugostiti. Ono što je sigurno o Brkiću ćemo u podkastu pričati ponovo.