Lukirilo i Kuzmetodije

Pit(anja) i odgovori

Kada smo kompletirali peti podkast, izgledalo mi je kao da smo veterani u ovoj priči. Nije bilo mnogo treme ili nelagodnosti kada smo počinjali ali je ipak to bio neki novi svet za nas. Posle samo nekoliko nedelja izgledalo mi je kao da radimo godinama. Taj mir i sigurnost imao sam i tokom podkasta broj šest kada ja gostovao moj prijatelj Goran Nešković koji je, između ostalog, najbolji poznavalac lika i dela legendarnog Pita Maravića. Verovatno na celom svetu. Tokom priče podsetili smo se kakav je ovaj Srbin bio majstor i koliko je bio poseban. Neke stvari u vezi Pita sam znao i od ranije, o nekim mi je Goran pričao i pre podkasta ali dosta je toga što sam i naučio u tih sat i po vremena. Tokom priče i uz „memorabiliju“ koju je Goran doneo imao sam osećaj kao da sam u nekom košarkaškom muzeju. Žao mi je samo što bar nešto od svega toga svojevremeno nisam čuo u kratkom razgovoru sa Pitovim sinom protiv kojeg sam igrao dok je nastupao za koledž Vilijam Keri.
Međutim, ono što mi je ostalo urezano u sećanju su Goranove reči da mu je zadovoljstvo što gostuje u našem podkastu „koje traži svoje mesto pod suncem“… Mislim da smo ga u međuvremenu pronašli.